TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Danilo, Ivan

Danilo, Ivan, hrvatski političar i publicist (Kaštel Stari, 4. X. 1820Zadar, 2. VII. 1895). Bogosloviju studirao u Zadru, književnost u Beču i Padovi. Neko je vrijeme bio svećenik u Kaštelima i predavač u Poljoprivrednoj školi u Splitu; 1850. došao u Zadar, gdje je 1854. predavao na gimnaziji i vodio Pokrajinsku gimnazijsku knjižnicu. Uređivao list Pravdonoša (1851–52) i Prilog k Narodnom listu u narodnjačkom glasilu Il Nazionale; poticao osnutak Narodne čitaonice (1862) i Matice dalmatinske (1862) u Zadru te bio potpredsjednik njezina gospodarskog i od 1863. književnog odbora. Član Narodne stranke i njezin zastupnik u Dalmatinskome saboru 1864–67; od 1870. poslanik u Carevinskom vijeću u Beču. Vodio polemike s autonomaškim glasilom La Voce dalmatica. U brošuri Promišljanja o autonomiji Dalmacije (L’autonomia della Dalmazia – considerazioni, 1861) iznosi argumente za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Zbog izrazito protutalijanskih stavova bio je otpušten 1863. God. 1872. glasovao u Carevinskom vijeću (tzv. bečka petorica) za Zakon o izborima za nuždu, a 1873. za izravne izbore, što je dovelo do raskola među narodnjacima, Danilova odcjepljenja i osnutka lista Zemljak (1873–76). God. 1876. povlači se iz politike; uređuje Gospodarski list dalmatinski (1877–85) i službeni Objavitelj dalmatinski – Avvisatore dalmato (1883., 1893–94). U znanstvenom radu prevodio djela talijanskih autora, proučavao dalmatinsku povijest (Poljica) i obavljao arheološka istraživanja kraj Zadra.

Citiranje:
Danilo, Ivan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 29. 11. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13873>.