Danon, Moric (Žika), hrvatski kazališni djelatnik, glumac i književnik (Zenica, BiH, 20. VI. 1921 – Zagreb, 11. II. 1979). Rođen u židovskoj obitelji (otac mu je stradao u Jasenovcu), završio je metaluršku školu u Zenici, a za II. svjetskog rata bio je interniran, potom u zbjegu u Bariju; od 1944. na Visu je član dramske sekcije Kazališta narodnog oslobođenja Hrvatske i Kulturnog odsjeka ZAVNOH-a; nastupa kao glumac 1944–45. Nakon rata polazio je glumačke i režijske tečajeve, a 1954. diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U zagrebačkome HNK-u radio je 1945–65. kao inspicijent, asistent režije, voditelj propagande te u kazališnom arhivu, a potom je do smrti bio zamjenik direktora kazališta Komedija. Jedan je od osnivača Pionirskog kazališta (poslije Zagrebačko kazalište mladih) u Zagrebu 1948. U vlastitoj je nakladi objavljivao pjesme, novele (Kočijašev unuk, 1959), kazališne komade, kao i autobiografski roman Mali čovjek u velikom ratu (1975).
