Darío [dari'o], Rubén (pravo ime Félix Rubén García Sarmiento), nikaragvanski književnik (San Pedro de Metapa, 18. I. 1867 – Chocoyo, León, 7. II. 1916). Kao diplomat živio je među ostalim u Madridu i Parizu, družeći se s francuskim (P. Verlaine, S. Mallarmé i dr.) i španjolskim pjesnicima (A. Machado, J. R. Jiménez i dr.); boravio u svim važnim europskim kulturnim središtima. Uveo francuski parnasizam i simbolizam u hispansko-američko i španjolsko pjesništvo, nazvavši ga modernismo. U prvoj zbirci Modro (Azul, 1888) objavio modernističke kratke proze i pjesme. Pjesničkim inovacijama, najveći uspjeh i otpor postigao zbirkom Profane proze (Prosas profanas, 1896) uvodeći novosti u jeziku i metrici. Ostale zbirke: Pjesme života i nadanja (Cantos de vida y esperanza, 1905), Pjesma lutalica (El canto errante, 1907) i dr. Na hrvatski su ga prevodili F. Alfirević, D. Ivanišević, N. Milićević i dr.