Dayre, Jean

Dayre [dε:ʀ], Jean, francuski romanist i kroatist (Arles, 24. VI. 1892Palermo, 21. VIII. 1952). Kao ravnatelj Francuskoga instituta u Zagrebu (1936–47) te lektor i profesor francuske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1945–47) zaslužan za razvoj hrvatsko-francuskih kulturnih veza. Otkrio 1930. u Firenci četiri urotnička pisma M. Držića te ih ustupio M. Rešetaru za izdanje Djela Marina Držića (1930), pokrenuo i uređivao Annales de l’Institut français de Zagreb (1937–47), prevodio na francuski djela A. G. Matoša, V. Nazora, M. Krleže, s M. Deanovićem i R. Maixnerom izradio Hrvatskosrpsko-francuski rječnik (1956). U Hrvatskoj enciklopediji (1941–45) bio je urednik za francusku književnost. Sastavio je Antologiju modernih hrvatskih pripovjedača 1880–1930 (Anthologie des conteurs croates modernes 1880–1930, 1933) i pisao o starijoj hrvatskoj književnosti i kulturi. Zapažene su njegove rasprave o M. Maruliću, M. Držiću, M. Bruereviću i A. Banduru, temeljene na iscrpnim arhivskim istraživanjima; najvažnije su skupljene u knjizi Dubrovačke studije (1938).

Citiranje:
Dayre, Jean. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 5. 6. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14061>.