Della Bella [de'l:a bε'l:a], Ardelio, hrvatski jezikoslovac talijanskog podrijetla (Foggia, 14. II. 1655 – Split, 3. XII. 1737). Školovao se i predavao u Italiji, djelovao kao isusovački misionar u Dubrovniku i Dalmaciji, bio profesor i rektor u dubrovačkome Isusovačkom kolegiju. Propovijedao na hrvatskom jeziku (Razgovori i pripovidagna oza Ardelia Della Bella, objavio Matija Čulić oko 1805). Trojezični rječnik (Dizionario italiano, latino, illirico, 1728), osim što sadrži ondašnji dubrovački leksik, frazeme i poslovice, prvi je hrvatski povijesni rječnik (oko 30 000 riječi) s mnogobrojnim citatima iz četrdesetak rukopisnih i tiskanih književnih djela štokavske i čakavske dijalektne osnove. Uz rječnik su tiskane i upute za čitanje i pisanje, rasprava o hrvatskom naglasku (Avvertimenti per leggere con facilità le parole illiriche scritte con lettere italiane) i hrvatska gramatika na talijanskom jeziku (Istruzioni grammaticali della lingua illirica; samostalno Osnovna načela ilirske gramatike – Principi elementari della grammatica illirica, 1837), koja je stotinjak godina bila školski udžbenik. Utjecao je na leksikografe i gramatičare još i u narodnom preporodu te na srpskog filologa Vuka Stefanovića Karadžića. Gramatiku je pisao po uzoru na Kašićevu, ali je iznio i samostalna zapažanja o prozodijskom sustavu, o gramatičkim kategorijama te dao bolju razredbu riječi u vrste. Njegova je jekavština ugrađena u temelje hrvatskoga standardnoga jezika.
