TRAŽI DALJE:
STRUKE:

deontologija

deontologija (grčki τὸ δέον: dužnost + -logija), etička pozicija koja polazi od dužnosti kao osnove moralnosti. Za razliku od etičkih principa koji mogu imati izvanjski karakter postavljen skupom pravila, deontologija polazi od moralnosti kao unutarnjeg, intrinzičnog principa. Najznačajniji je zastupnik deontološke etike Immanuel Kant, za kojega je autonomija, odnosno sloboda osobe pretpostavka dužnosti, jer slijediti vlastita moralna načela može se samo uz pretpostavku apsolutne slobode. U protivnome, sve radnje koje nisu u skladu sa statusom osobe kao slobodnog i racionalnog bića ne mogu biti moralne. Temeljni postulat dužnosti u Kanta jest kategorički imperativ, a on je dužnost koja se mora provoditi uvijek i bezuvjetno. Kategorički imperativ jest moralni zakon kojim iz nas samih formuliramo moralna načela poopćena na cjelinu, pa smo ih mi prvi dužni poštovati. Nastao iz autonomije osobe i slobodne volje, moralni zakon može počivati na imanentnoj moralnoj obvezi, a ona je savjest koju Kant definira kao »svijest koja je dužnost za samu sebe«, odnosno kao »moralnu moć koja sudi samoj sebi«. Istaknuti su zastupnici deontoloških teorija i Jeremy Bentham, koji je rabi kao oznaku za svoju utilitarističku etiku, John Locke, koji je smatrao kako pojedinci svoja prava izvode iz prirodnoga prava, John Rawls, koji, slično Kantu, smatra da pojedinci imaju dužnost djelovati u skladu s vlastitim načelima koja bi i sami prihvatili pod pretpostavkom »vela neznanja« (pozicije u kojoj hipotetički pretpostavljamo da ne znamo koje su nam vlastite koncepcije dobra), Robert Nozick, koji dužnost izvodi iz strogog individualizma slijeđenja vlastitih ciljeva, te Ronald Myles Dworkin, za kojega dužnost ne može biti obvezujuća ako pojedinci nisu mogli utjecati na čimbenike. Deontologija je prisutna i u okviru analitičke filozofije kao epistemološki deontologizam koji označava teorije koje na pojmu dužnosti temelje epistemičko opravdanje, a ono počiva na premisi da opravdanje postoji ako se nije povrijedila epistemička dužnost vjerovanja u ono što je istinito i nevjerovanja u ono što je neistinito. Danas se deontologijskima nazivaju svi oni smjerovi u etici koji normativnost i kakvoću ćudorednoga djelovanja izvode iz dužnosti, neovisno o izvanjskim svrhama i posljedicama djelovanja.

Citiranje:
deontologija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 27. 5. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14605>.