Derenčin, Emerik (Emericus de Derenchen, Imre Derencsényi), hrvatski ban i vojskovođa (? – Kara Hisar-i Sahib kraj Burse, 1493). Potomak ugarske plemićke obitelji iz plemena Balogh. Obnašao visoke dužnosti u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu: kapetan Tate i Komároma, veliki župan županije Somogy i magistar tavernika na ugarskom kraljevskom dvoru. God. 1490–93. kapetan utvrde Jajce, a istodobno 1492–93. i senjski kapetan. God. 1491. herceg Ivaniš Korvin Derenčinu i njegovim sinovima Pavlu i Jurju darovao je utvrde Tur i Tisza-Varsány u županiji Zolnok u Ugarskoj te grad Lipovac u Slavoniji. U travnju 1493. kralj Vladislav II. imenovao ga je hrvatsko-dalmatinsko-slavonskim banom zajedno s Ivanom Botom od Bajne. Povjerena im je obrana Senja od kneza Bernardina Frankapana, koji je grad nastojao vratiti u posjed svoje obitelji. Nakon pogibije Ivana Bota u borbi za frankapansko Brinje, Derenčin ostaje jedinim banom. Provala Osmanlija u hrvatske krajeve potaknula je Derenčina na organizaciju zajedničke obrane s knezovima Frankapanima. Za vrijeme Jakub-pašine provale u Hrvatsku, Derenčin je s hrvatskom vojskom na Krbavskom polju kraj Udbine 9. IX. 1493. teško poražen, zarobljen i odveden u Carigrad, gdje je uskoro umro u tamnici. Poraz hrvatske vojske i ulogu bana Derenčina opisali su mnogobrojni suvremenici i kroničari (A. Bonfini, Jakob Unrest, J. Divnić i dr.). Opjevan je u mnogim junačkim pjesmama.
