struka(e): |

deviza (franc. devise), lozinka, geslo, mudra izreka koja služi kao pravilo; krilatica, parola. Nekad naziv za odjelita polja u grbu, odnosno za znakove u tim poljima; u heraldici, amblematički oblik sa simbolima i, često, sa sažetom izrekom koja ih objašnjava. Deviza je izreka ili sentencija s namjerom da programatski usmjeri djelovanje neke osobe ili društvene zajednice. Devize su bile poznate već u antičkom svijetu pa su ih, prema Ksenofontu, Spartanci nosili na svojim štitovima. Običaj formuliranja deviza prešao je u srednjem vijeku u maniru pa su se devize nalazile na grbovima plemstva, slobodnih gradova, na zastavama, portalima, brodovima, cehovskim amblemima i pečatima, na najrazličitijim uporabnim predmetima, npr. na čašama, peharima, tanjurima i sl. Vladari, monarsi, kraljevske kuće imaju svoje devize: Viribus unitis (Sjedinjenim silama; Franjo Josip I., car austrijski); Honni soit qui mal y pense (Neka je stid onoga tko o tome zlo misli; Red podvezice, najviše englesko odličje). Deviza kao simbol jedne društvene pojave, jednoga pokreta, i sadržavajući u sebi nacionalne i društveno-političke programe, očituje se u geslu Francuske revolucije: Liberté! Égalité! Fraternité! (Sloboda, jednakost, bratstvo!). Geslo Družbe Isusove izraženo je početnim slovom svake riječi gesla: OAMDG – Omnia ad maiorem Dei gloriam (Sve na veću slavu Božju!). Poznato je geslo Dubrovačke Republike: Non bene pro toto libertas venditur auro! (Pa ni za sve zlato sloboda se ne prodaje!) uklesano nad vratima tvrđave Lovrjenac u Dubrovniku. Jednako tako, u Kneževu dvoru uklesano je geslo: Obliti privatorum publica curate! (Zaboravivši privatne stvari, brinite se za javne!).

Citiranje:

deviza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/deviza>.