Diehl [dil], Charles, francuski bizantolog (Strasbourg, 4. VII. 1857 – Pariz, 4. XI. 1944). Završivši studij, najprije radio, od 1881., u École Française u Rimu i Ateni, potom 1885. postao profesor opće povijesti na Sveučilištu u Nancyju, a 1899. na Sorbonnei u Parizu, gdje je od 1907. vodio novoosnovanu katedru za bizantsku povijest. Autor je monografija Studije o bizantskoj upravi u Ravenskom egzarhatu (Études sur l’administration byzantine dans l’exarchat de Ravenne, 1888), Justinijan i bizantska civilizacija u VI. stoljeću (Justinien et la civilisation byzantine au VIe siècle, 1901), sinteze Povijest Bizantskoga Carstva (Histoire de l’Empire byzantin, 1919), Priručnika bizantske umjetnosti (Manuel d’art byzantin, 1910), osobitu popularnost donijelo mu je duhovito djelo povijesnih eseja Bizantske slike (Figures byzantines, I–II, 1906–08). U djelu Po Sredozemlju: šetnja kroz povijest i umjetnost (En Méditerranée: promenades d’histoire et d’art, 1901) opisao je Dioklecijanovu palaču i solinske ruševine.
