Diez [di:c], Friedrich Christian, njemački romanist (Giessen, 15. III. 1794 – Bonn, 29. V. 1876). Utemeljitelj znanstvene romanistike. Objavio dva temeljna djela za povijest provansalske književnosti: Trubadursko pjesništvo (Die Poesie der Troubadours, 1826) i Život i djela trubadura (Leben und Werke der Troubadours, 1829). U Gramatici romanskih jezika (Grammatik der romanischen Sprachen, 1836–44) primjenom stroge poredbeno povijesne metode po uzoru na J. Grimma dokazao da su svi romanski jezici na istovjetan način proizišli iz vulgarnoga latinskog, pobivši time teorije F. Raynouarda po kojima je provansalski jezik jedini nastavljač latinskoga i korijen svih ostalih romanskih jezika. Ostala djela: O srednjovjekovnom ljubavnom pjesništvu (Über die Minnehöfe, 1825), Etimološki rječnik romanskih jezika (Etymologisches Wörterbuch der romanischen Sprachen, 1853).
