Dika, Mihajlo, hrvatski pravnik (Skoplje, Makedonija, 11. II. 1943). Diplomirao (1963) i doktorirao (1985) na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Radio u upravi i pravosuđu od 1967–71., potom je predavao građansko procesno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1991. postao redoviti profesor; dekan (1999–2001); od 2015. profesor emeritus. Predavao i na Pravnom fakultetu u Rijeci (1975–82. i 1993–94). Urednik časopisa Croatian Arbitration Yearbook. Dopisni član Makedonske akademije znanosti i umjetnosti od 2009. U domaćim i inozemnim publikacijama objavio mnogobrojne radove iz područja parničnog, izvanparničnog, ovršnog, stečajnog, međunarodnog privatnog, poredbenog procesnog, arbitražnog i nostrifikacijskog prava. Sudjelovao u izradbi hrvatskih zakona. Glavna djela: Stečajno pravo i pravo prisilne nagodbe (1976), Novo parnično procesno pravo (koautor, 1977), Izvanparnično procesno pravo (koautor, 1980), Sudsko izvršno pravo (koautor, 1980), Građansko parnično procesno pravo (koautor, 19866), Pravo na tužbu (1987), O biti i granicama pravomoćnosti (1992), Insolvencijsko pravo (1998).