Dimitrijević, Mihajlo (Miša), srpski i hrvatski kazališni glumac i redatelj (Šabac, Srbija, 26. X. 1854 – Zagreb, 17. I. 1909). Od 1870. nastupao je u putujućim družinama po Srbiji, a 1880–85. angažiran je u Narodnom pozorištu u Beogradu, 1885–87. u HNK-u u Zagrebu, 1887–92. u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, a od 1892. do smrti ponovno u HNK-u u Zagrebu. Kao pedagog i redatelj na Hrvatskoj dramatskoj školi (1896–98) utjecao je na mnoge glumce i redatelje (Josip Bach, Nina Vavra). Glumačku karijeru započeo je ulogama mladih ljubavnika i spletkara. U zagrebačkome HNK-u istaknuo se karakternim i komičnim ulogama; jedan od prvaka scenskoga realizma na hrvatskoj pozornici. Važnije uloge: Falstaff (William Shakespeare, Henrik IV), Vitez Tobija (W. Shakespeare, Na tri kralja), Mitrić (Lev Nikolajevič Tolstoj, Moć tmine), Stanac (Marin Držić, Novela od Stanca), Polonije (W. Shakespeare, Hamlet). Pisao je komedije i prevodio drame.
