Dimitrijević, Mila, hrvatska glumica (Kragujevac, Srbija, 9. I. 1877 – Zagreb, 12. I. 1972). Od 1891. članica putujućih družina, 1894. angažirana u HNK-u u Zagrebu, gdje je nastupala gotovo sedam desetljeća. Od prvih uloga njegovala realistički stil, čistu dikciju, neposrednost i jednostavnost u izrazu. Glumeći mnogobrojne likove u dramama i komedijama domaćih i stranih autora, pokazala smisao za komiku, lirizam i scenski naturalizam. Karijeru je započela u salonsko-konverzacijskom repertoaru: Jolanta (F. Molnár, Đavao), Mitzi (A. Schnitzler, Ljubakanje), a proslavila se ulogama iz ruskog repertoara: Liza (L. N. Tolstoj, Živi leš), Nastja (M. Gorki, Na dnu), Katjuša (Tolstoj, Uskrsnuće) te interpretacijama žena iz naroda u djelima hrvatskih i srpskih autora: Ruška i Mara (P. Petrović-Pecija, Pljusak), Živka (B. Nušić, Gospođa ministarka), Manda (P. Budak, Mećava). Šezdeset godina djelovanja u HNK-u proslavila je naslovnom ulogom u Sarmentovoj komediji Mamouret. Nastupala na radiju, glumila u prvoj zagrebačkoj televizijskoj drami, okušala se i na filmu (R. Novaković, Sofka, 1948; N. Tanhofer, Sreća dolazi u devet, 1961). Dobitnica je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1964., a 1992. utemeljena je nagrada koja nosi njezino ime.
