struka(e):

dimnica, primitivan oblik poreza na dohodak, koji je u novcu ili u naravi morala plaćati svaka kuća s dimnjakom. Naziva se i dim, dimina, dimnina, dimarina, podimni dukat, podimšćina, ognjišćina (lat. fumagium, fumarium, focagium, census domalis). Dimnica se pojavila u ranom sr. vijeku kod mnogih europskih naroda kao posljedica nerazvijene porezne tehnike, koja nije bila sposobna utvrditi ukupan dohodak poreznog obveznika pa ga je pokušala obuhvatiti jednim jedinim porezom koji se temeljio na vanjskim znakovima. Kako u doba uvođenja dimnice nije svaka kuća imala ognjište, postojanje dimnjaka smatralo se pouzdanim znakom porezne sposobnosti (stanovitoga blagostanja ili ekonomske snage) nekoga domaćinstva. Za prvih zajedničkih hrvatsko-ugarskih vladara ubirala se dimnica od slobodnih ljudi neplemićkoga staleža u korist kraljevske blagajne. Za Habsburgovaca dimnica je redovita daća, koju je Sabor prema potrebi povisivao i snizivao, a služila je za podmirenje potreba Hrvatskoga Kraljevstva. S vremenom je dimnica sve više gubila svoju važnost kao javna državna daća zbog mnogobrojnih oslobođenja od nje, kao i zato što se postupno prenosila na vlastelu. Kao urbarska daća zadržala se kod nas sve do ukinuća urbarskih odnosa (1852). Po naredbi Marije Terezije (1753), stanovnici pravoslavne vjere na području Hrvatske plaćali su dimnicu vladikama.

Citiranje:

dimnica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/dimnica>.