dječji film, općeniti naziv za a) filmove namijenjene dječjemu gledateljstvu (»film za djecu«), b) filmove koje stvaraju djeca (»film od djece«) i, najrjeđe, c) filmove o djeci namijenjene odraslima (»film o djeci«). Naziv najčešće podrazumijeva prvu skupinu, gdje se pretpostavljaju gledatelji do trinaeste godine. To su, tipično, djela jasno izlagane fabule i zanimljive radnje, lišena složenijeg oblikovanja likova i nijansiranijeg opisa sociološka obilježja prikazivane sredine, a protagonisti mogu biti djeca i odrasli. Dječji film uključuje širok žanrovski raspon – od bajki do priča s radnjom u suvremenosti, igrane i animirane filmove. Vrsta se počela razvijati odmah nakon otkrića filma, ekranizirala su se djela klasika dječje književnosti, ali su se snimali i mnogi filmovi prema izvornim scenarijima. Prvi je hrvatski cjelovečernji dječji film Sinji galeb (1953) B. Bauera.
»Film od djece« u Hrvatskoj se razvija nakon 1960; klub pri osnovnoj školi u Pitomači, pod vodstvom nastavnika Mirka Lauša, postigao je svjetski ugled.
