Döblin [dø:'blin], Alfred, njemački književnik (Stettin/Sczeczin, 10. VIII. 1878 – Emmendingen, 26. VI. 1957). Liječnik, specijalist za živčane bolesti; član Socijaldemokratske stranke, 1933. emigrirao u Francusku pa u SAD. God. 1910. bio je jedan od osnivača ekspresionističkog časopisa Der Sturm. U raznovrsnu Döblinovu stvaralaštvu istaknuto mjesto zauzima ekspresionizam. Pripovjedački izraz kreće se od ekstatične ekspresije i naturalističkih opažanja do pomnog i sveobuhvatnoga realizma. U programatskim esejima, on je najvažniji teoretičar ekspresionističke proze i njemačke inačice futurizma. U Döblina se prepoznaju raznorodni utjecaji (Lao Tse, Tolstoj, Dos Passos i H. G. Wells). Izraz mu se teško uklapa u bilo koju formalnu podjelu, jer se u njemu prepleću novinska montaža, znanstvena utopija, lirizam i klasično pripovijedanje. Djelo mu zahvaća narav i sudbinu pojedinca tehnokratskoga razdoblja civilizacije, život velegradskoga proletarijata, židovsko pitanje, motive iz južnoameričke povijesti, kinesku povijest i običaje itd. U romanima Döblin miješa fantastiku i realnost, sirovinu svakidašnjice i umjetnost, ostvarujući djelo u kojem se zrcali mnogostrukost samoga života. Remek-djelo mu je roman Berlin Alexanderplatz (1929). Ostala djela: zbirka pripovijedaka Umorstvo žabokrijeka (Die Ermordung einer Butterblume, 1913); romani: Wang-lunova tri skoka (Die drei Sprünge des Wang-lun, 1915), Wallenstein (1920), Gore, mora i divovi (Berge, Meere und Giganten, 1924).
