STRUKE:

domaće životinje

domaće životinje, različite vrste životinja koje je čovjek iz divljih izvornih oblika udomaćio i uzgajao ih radi povećanja proizvodnje hrane (mlijeka, mesa i jaja), vune i krzna, uz iskorištavanje njihovih radnih sposobnosti. Za razonodu čovjek je stvorio mnogobrojne pasmine »kućnih ljubimaca« i životinja za šport. Među domaće životinje u širem smislu ubrajaju se i one koje su pripitomljene. To su životinje koje je čovjek ulovio i uvježbao za obavljanje određenih radnji (slon za rad, sokol za lov). Od domaćih životinja pas je udomaćen u Europi oko 15 000 god. pr. Kr., ovca i koza oko 8000 god. pr. Kr. na području Palestine, govedo oko 7000 god. pr. Kr. na području Palestine i Anatolije, svinja oko 6500 god. pr. Kr. u Grčkoj, a možda i Anatoliji, konj je udomaćen na području ukrajinskih stepa oko 4000 god. pr. Kr., magarac oko 3500 god. pr. Kr. u Egiptu, kokoš u Indiji 3000 god. pr. Kr., a patka i guska udomaćene su u Europi vjerojatno već oko 4000 god. pr. Kr.

Sigurno je da se jednom pripitomljene i udomaćene životinje (kao i biljke) mogu ponovno sparivati s divljim životinjama, a često uspijevaju pobjeći u divljinu pa su se često smatrale nekim izvornim oblikom (najpoznatiji slučajevi konja u Americi i podivljaloga konja tarpana u ukrajinskim i ruskim stepama).

U Hrvatskoj se ovca, koza, govedo i svinja pojavljuju u najstarijim poljoprivrednim naseljima (oko 6000 god. pr. Kr.) u starčevačkoj kulturi u istočnoj Hrvatskoj, kao i u impresso-kulturi uz jadransku obalu i na otocima. S velikim prodorom konjičkih stepskih naroda oko 2000 god. pr. Kr. u Malu Aziju i Grčku konj se ipak nije proširio i na područje Hrvatske, premda su već oko 3000 god. pr. Kr. i konj i kola bili poznati u Panonskoj nizini. Sigurno je da je oko 1200 god. pr. Kr. konj i na području Hrvatske postao sredstvo za ratovanje pa se posvećivala velika pozornost njegovu uzgoju. Guska, patka i, vjerojatno, golub poznati su na području Hrvatske kao domaće životinje oko 4000 god. pr. Kr. Kokoš u Hrvatsku pristiže s osnutkom grčkih naseobina, ali se potpuno proširila s uvođenjem rimske vlasti. Podrijetlom iz Amerike, puran se širi u Hrvatskoj u XVIII. st. Ovca i koza stigle su u Hrvatsku s Bliskog istoka preko Anatolije. Najnovija istraživanja pokazuju da naša najstarija pasmina goveda, buša, ima genetsko ishodište u Anatoliji, a podolsko govedo izravni je potomak tura (Bos primigenius). Prva poznata pasmina svinja u Hrvatskoj, šiška, izravni je potomak Sus scrofa ferus i još do XIX. st. stalno se križala s divljim svinjama. Hrvatske najstarije pasmine kokoši potječu od mediteranskoga tipa, a tek potkraj XX. st. na njih utječu i kokoši selekcionirane u zapadnoj Europi. Guska je izravni potomak divljih gusaka i do početka XX. st. imala je snažan nagon priključivanja divljim guskama.

Početak svjesnog mijenjanja svojstava domaćih životinja na temelju spoznaja o nasljeđivanju pripisuje se Robertu Bakewellu (1726–95), a do toga doba životinje su bile odraz ekoloških uvjeta nekoga kraja i slučajnih čovjekovih selekcijskih zahvata. Svaka životinja koja je čovjeku iz nekih razloga bila draža ili korisnija imala je veće mogućnosti ostaviti brojnije potomstvo. Takvi su postupci trajali tisućama godina, a genetske spoznaje u posljednjih 300 godina omogućuju programirane i brže promjene svojstava životinja. Najnovije mogućnosti proizvodnje transgenetičnih životinja otvaraju nove mogućnosti korištenja životinja, npr. u humanoj medicini (krv, proizvodnja organa za transplantaciju, proizvodnja određenih protutijela i dr.).

Unošenje gena druge vrste u transgenetičnih životinja (npr. gen rasta goveda u svinja), može se smatrati nekom vrstom križanja različitih vrsta. Osim tih tehnika naglo se razvijaju i one za korištenja umjetnih maternica i proizvodnje sintetskih gena.

Citiranje:
domaće životinje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 27. 5. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=15819>.