struka(e):

domestikacija (od lat. domesticus: domaći, kućni), udomaćivanje (pripitomljivanje) divljih biljaka i životinja. Prva je poznata domesticirana vrsta pas, a usto i jedina domestikacija koja je obavljena prije početka poljodjelske proizvodnje. Pas je pripitomljen u Europi oko 15 000 god. pr. Kr., vjerojatno putem nekog oblika simbioze i zajedništva u lovu. Ta domestikacija., međutim, nije bitno promijenila život ljudskih zajednica: čovjek je i dalje ostao dio biološkoga sustava koji je ograničavao rast brojnosti ljudi i razvoj ljudskoga društva.

Istraživanjem stalnih naselja i života Natufijaca na prostoru između Sredozemnoga mora i rijeke Jordana otkriveni su početci domestikacije tijekom poljodjelske proizvodnje. Na tome prostoru ljudske zajednice skupljača i lovaca preživljavale su u prvome redu od biljnih zajednica što su ih tvorile divlja pšenica i ječam. Skupljajući njihove plodove, Natufijci su izmislili srp i želi divlje biljke, izumili mlinsku napravu i proizvodili kruh i pivo. Oko 8000 god. pr. Kr. otkriven je način kako uništiti druge biljne zajednice i na njihovu mjestu tijekom jedne godine zasijati i održati pšenicu i ječam. Upoznavanjem tadašnjih postupaka sjetve i žetve, postalo je jasno da su početci domestikacije bili mogući upravo u klimatskim uvjetima toga područja. Na tom području od žetve u rano ljeto do sjetve početkom studenoga nije bilo oborina. Pri tadašnjoj žetvi odsijecao se samo klas, a zemljište se pripremalo za sjetvu spaljivanjem preostale slame i donošenjem drugoga bilja na takvu površinu. Na zemljište na kojem je bila spaljena slama i drugo raslinje zasijalo se sjeme, a nakon toga granom ili rogom brazdalo se po površini. Prvi poznati lokalitet na kojem su biljne zajednice pšenice i ječma bile prenesene na stanište za njih neprirodno, bilo je područje zapadne obale Jordana na području današnjega Jerihona. One biljke koje su i nakon spaljivanja izrasle sa pšenicom i ječmom čovjek je, plijeveći ih, dobro upoznao, pa je sve one koje su mogle biti korisne počeo također uzgajati; tako su ubrzo udomaćene mahunarke, mrkva, luk i češnjak. Počeo je i uzgoj lana, uz istodobni izum tkalačke naprave. Na istome lokalitetu koristila se već udomaćena koza i ovca. Na lokalitetu Jerihona domesticirana je dvoredna pšenica iz divljeg oblika zvanoga emmer. Poljodjelska naselja pojavila su se do 7000 god. pr. Kr. na području od rijeke Inda do Egejskoga mora. Oko 7000 god. pr. Kr. udomaćena je u Anatoliji i jednoredna pšenica iz izvornog oblika einkorn wheat. U to je doba na području Anatolije govedo bilo najbrojnija domaća životinja. U Europu preko Grčke (oko 6500 god. pr. Kr.) pristizale su biljke i životinje koje su bile sve već prije udomaćene. Tada je već bila udomaćena i svinja.

Na području Hrvatske uz jadransku obalu prva poljodjelska proizvodnja započinje u impresso-kulturi oko 6200 god. pr. Kr., a najpoznatija su nalazišta Smilčići u Ravnim kotarima i Markova špilja na otoku Hvaru. U Panonskoj nizini u istočnoj Hrvatskoj poljodjelska proizvodnja i udomaćene biljke i životinje pojavljuju se u starčevačkoj kulturi (oko 6000 god. pr. Kr.), a najzanimljivija su nalazišta kraj Slavonskoga Broda te na području Vinkovaca.

Kako izvorni divlji oblici domesticiranih pšenica (emmer i einkorn wheat) a ni ovce nisu postojali na području Hrvatske, udomaćene biljke i životinje započeli su upotrebljavati doseljenici podrijetlom s Bliskog istoka i Anatolije. Udomaćeni oblici bilja i životinja pojavili su se na Atlantskoj obali oko 5000 god. pr. Kr., u Engleskoj i na području spajanja stepa i šumskoga pojasa prema Uralu oko 4500 god. pr. Kr. Ruske i ukrajinske stepe nisu bile nastanjene ratarskim pučanstvom, ali se na taj prostor doseljavalo poljodjelsko stanovništvo koje se iz područja šumskih predjela uz riječne tokove selilo prema stepi. Ti su doseljenici pripitomili konja (oko 4000 god. pr. Kr.), koji će postati osnova opstanka i nagla rasta nomadskoga stanovništva, a poslije i sredstvo velikih ratnih pohoda.

Kao izvorište prvih domestikacija, Palestina je imala odlučujući utjecaj na razvoj domestikacije u Europi, zapadnom dijelu Azije i sjevernoj Africi. Novija istraživanja potvrđuju da se u tom procesu širenja poljodjelske proizvodnje (uglavnom doseljavanjem) razvijao i indoeuropski jezik. Pristizanjem na nova područja ratari i stočari otkrivali su i druge divlje biljke i životinje, koje su potom domesticirali. Na području Europe najvažnije su od njih kupus, raž, zob i guska. Na području jugoistočne Azije bila je udomaćena riža, a u srednjoj Americi (oko 2500 god. pr. Kr.), potpuno neovisno o euroazijskim događajima, domesticirani su kukuruz, krumpir, bundeva, grah, rajčica i druge biljne vrste. Za neke biljke, npr. za proso, još uvijek nije poznato mjesto prve domestikacije. Domestikacija je omogućila povećanje ljudske populacije i nagli razvoj ljudskoga društva. Milijunima godina prije toga čovjek nije stvorio društvo veće od rodovskih zajednica; nakon domestikacije ječma i pšenice počeo je, naprotiv, razvoj ljudskih zajednica koje su u kratkom razdoblju izrasle u carstva: u dolini Nila, na osnovi proizvodnje pšenice, te u Mezopotamiji, u prvome redu na temelju proizvodnje ječma. Domestikacijom su se divlji oblici bilja i životinja znatno promijenili. Proučavanjem zakonitosti u populacijskoj genetici razjašnjeni su mnogi procesi koji su uvjetovali promjene udomaćenih oblika.

Stvaranje manjih i malih subpopulacija dovodilo je do povećanja homozigotnosti. Smanjivala se heterozigotnost za ona svojstva koja u uvjetima domestikacije nisu bila bitna (smanjenje mozga ili npr. slabljenje krvnoga sustava i srca kod svinja). Heterozigotnost se pak zadržavala za svojstva koja su za produktivnost bila važna (npr. rasplodna svojstva). Uzgojem u manjim populacijama unutar vrste stvarale su se subpopulacije sa specifičnim značajkama nazvanima kod biljaka sorte, odn. pasmine kod životinja. Križanjem tih subpopulacija dobivale su se populacije s novim značajkama. Kod takvih procesa nisu nastajali pojedini geni, jer postoji rekurentna mutacija koja onemogućava da se odabirom ukloni bilo koji gen, ali su mijenjanjem frekvencija pojedinih gena nestajali novi genotipovi koji nisu mogli nastati pri nekim ranijim frekvencijama. Zato je domestikacija stvorila velike varijacije u odnosu na svojstva izvornih divljih oblika. Spoznaje o promjenama na živim organizmima uvjetovanima domestikacijom otkrivaju zakonitosti promjena nastalih mijenjanjem uvjeta života i načela sparivanja. Te su spoznaje opće biološke zakonitosti, iz kojih nije isključen ni razvoj čovjeka i ljudskoga društva.

Citiranje:

domestikacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/domestikacija>.