dominanta (tal. dominante ili franc. dominante preko njem. Dominante, prema lat. dominans: koji vlada, koji gospodari; »prevladnica«).
1. Obilježje, značajka, motiv ili element koji prevladava (npr. u umjetničkom ili književnom djelu, nekoj djelatnosti, duševnom stanju, društvenom odnosu i dr.).
2. Termin ruskih formalista i čeških strukturalista kojim se svraća pozornost na »konstruktivno načelo« (J. N. Tinjanov) kakve antagonične cjeline, npr. književnog teksta ili razdoblja. To načelo uvodi dinamične hijerarhijske odnose među raznovrsne sastavnice (funkcije, vrijednosti, žanrove i sl.) takve cjeline, što dovodi do deformiranja slabijih među njima. Time dominanta postaje jednim od analitičkih pojmova kojim se preosmišljava estetički ideal umjetničke harmonije (»stapanje«, B. Christiansen) u korist funkcionalnog ideala sustava.
3. U glazbi → teorija glazbe
