STRUKE:

Dovženko, Oleksandr

ilustracija
DOVŽENKO, Oleksandr
ilustracija1ilustracija2

Dovženko [dovže'nkọ], Oleksandr (ruski Aleksandr), ukrajinski filmski redatelj, scenarist, pisac i teoretičar filma (Sosnycja, danas Černigivska oblast, 10. IX. 1894Moskva, 25. XI. 1956). Završivši Pedagoški institut u Gluhivu bio učitelj. Sudjelovao u revolucionarnim događajima, nakon Listopadske revolucije 1917. bio komesar za prosvjetu, nekoliko godina u diplomatskoj službi u Varšavi i u Berlinu; na berlinskoj Akademskoj visokoj školi likovnih umjetnosti studirao slikarstvo, od 1923. pisao priče i radio kao ilustrator u novinama (Visti), a od 1926. posvetio se filmu. Nakon tri kraća filma, velik je uspjeh postigao cjelovečernjim filmom Zvenygora (1928), u kojem legende povezuje sa suvremenim događajima, a koji strukturom podsjeća na Netrpeljivost (Intolerance, 1916) D. W. Griffitha. Teme I. svjetskog rata, revolucije i aktualnih društvenih promjena zaokupljale su ga u dva njegova sljedeća remek-djela – Arsenal (1929) i Zemlja (1930). Uz S. M. Ejzenštejna, D. Vertova i V. I. Pudovkina, Dovženko je najistaknutiji stvaratelj iz tzv. zlatnog razdoblja sovjetskog filma; od spomenutih redatelja razlikuje se lirskošću autorskoga pristupa i zanimanjem za folklor (posebice ukrajinski), čime je znatno utjecao na potonje ukrajinske redatelje. Slična svojstva obilježuju i njegove zvučne filmove, među kojima se najviše ističu Ivan (1932), Aerograd (1935) i Ščors (1939). Za II. svjetskog rata režirao ratne dokumentarne filmove za koje je pisao i scenarije (Ukrajina u plamenuUkraïna v ogni, 1943., Priča plamenih godinaPovist’ polum’janyh lit, 1945). Scenariji: Život u cvatu (Žyttja v cvitu, 1949), Poema o moru (Poema pro more, 1956), Začarana Desna (Začarovana Desna, 1956). Nakon Dovženkove smrti, a prema njegovim nerealiziranim scenarijima, njegova supruga Julija Solnceva realizirala je tri filma. Dovženkove pripovijetke karakteriziraju lirsko nadahnuće, pjesnički simbolizam, živa radnja te iznošenje društvenih i političkih ideja (npr. Na bodljikavoj žiciNa koljučomu droti, MajkaMaty, OtpadnikVidstupnyk, Noć uoči bitkeNič pered bojem, objavljene 1941–45). Napisao drame Mlada krv (Moloda krov), Mjera života (Mira žyttja), Potomci Zaporožaca (Potomky zaporožciv) i nedovršeni roman Zlatna vrata (Zoloti vorota). Njegove teorijske tekstove o filmu obilježavaju likovna ljepota, preciznost izlaganja i pedagoški ton.

Citiranje:
Dovženko, Oleksandr. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 10. 8. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=16072>.