Draganić, Stjepan, hrvatski književnik, filmski redatelj i kulturni djelatnik (Zlatar, 19. VIII. 1923 – Zagreb, 2. I. 1983). Školovao se u Zagrebu i Splitu. Za II. svjetskog rata u talijanskom zatvoru kao komunist (1941–44). Nakon rata direktor Croatia filma pa zamjenik direktora Jadran filma, od 1950. do 1963. djeluje kao redatelj, ostvarivši po vlastitim scenarijima petnaestak dokumentarnih filmova o poslijeratnoj obnovi i industrijalizaciji u raznih hrvatskim regijama (npr. U Čabarskoj dolini, 1953; Između smjena, o Hrvatskom zagorju, 1956) te o antifašističkoj borbi (npr. Djeca, 1963), a ističu mu se kulturnopovijesni filmovi Belec (1958), Međimurski mozaik (1958) i Poruka u kamenu (o Jurju Dalmatincu, 1961). Na kajkavskome je narječju pisao poeziju zavičajne tematike (Terni i cvetje, 1957; Popjevka govorenja, 1966), pučke igrokaze (Prebudil se Kerempuh, 1966) i feljtonske pripovijetke (Ču-ču Štjef, 1970; Selski pes denes, 1975; Gabrek »Eksces«, 1979), obilježene tradicijskom liričnošću, socijalnom angažiranošću, narodskom komikom i satiričnošću; uvršten je u sve važnije antologije suvremene književnosti na kajkavskome. Utemeljio je književni časopis Kaj (1968), koji je uređivao do smrti, te društvo Kajkavsko spravišče. Autor je stihova za pet kajkavskih popijevki.
