Druzi

Druzi (arap. Durūz, mn. od imena al-Dūrzī; sami se nazivaju al-muwaḥḥidun: oni koji ispovijedaju Božje jedinstvo), vjersko-etnička skupina naseljena uglavnom na području Sirije (300 000 st.), Libanona (150 000), Izraela (70 000 st.), Jordana. Nazvani su po jednom od utemeljitelja svoje vjere Muhammadu ibn Ismael al-Durzīju. Etnički i jezično pripadaju Arapima. Danas su podijeljeni u dva velika klana: klan Jazbaki (Yazbaki) kojim upravlja obitelj Arslan i premoćni klan Džumblat (Joumblatt). Karizmatski vođa zajednice Druza od 1943. do atentata na njega 1977. bio je Kamal Džumblat, a 1977. naslijedio ga je kao vođa sin Valid (Walid).

God. 1517. Druzi su priznali suverenitet Osmanskoga Carstva, ali su i dalje uživali djelomičnu autonomiju; emirom je 1585. imenovan Druz, Fahruddīn; pogubljen 1633. nakon neuspjelog pokušaja da se osamostali. U XVIII. st. problem svog osamostaljenja Druza su pokušavali riješiti povezujući se s Britancima (emir Bašir, 1788–1840). Antagonizam između Druza i kršćanske sljedbe maronita došao je do izražaja i 1860., u ratu u kojem je Druze podupirala Velika Britanija i Porta, pa su oni na području Sirije i Libanona pobili oko 11 000 maronita; pokolj je prekinula intervencija francuske vojske. Na zahtjev Francuske dio Druza preseljen je u Hauran (Hawran), po Druzima danas nazvan Ğabal al-Durūz. Nakon I. svjetskog rata Druzi u Ğabal al-Durūzu proglasili su neovisnost Ğabal al-Durūza u okviru francuskoga mandata nad Sirijom. No kada je francuska uprava 1923. započela s uvođenjem administrativnih i socijalnih reformi i dirnula u tradicije i plemićku hijerarhiju Druza, izbio je 1925. ustanak pod vodstvom njihova sultana al-Atraša. Ustanak je brzo zahvatio cijelu Siriju i dio Libanona, a bio je zauzet i Damask. Borbe su trajale sve do polovice 1927. kada su Francuzi uspjeli svladati ustanike; al-Atraš je otišao u Transjordaniju; autonomija je Druzima bila smanjena, a francuska kontrola pojačana. Nakon II. svjetskog rata ostaju politički utjecajni u Libanonu, u kojem tijekom građanskog rata 1975–89. imaju svoje oružane jedinice (miliciju).

Pripadnici su religijske sljedbe proizašle iz ismailitskoga pokreta šijitskog islama u XI. st., kojoj su utemeljitelji Muhammad ibn Ismael al-Durzī i Ḥamza ibn ‘Alī ibn Aḥmad. Odbacili su Muhamedovu sunu i približan broj vjerskih načela preuzeli iz neislamskih izvora, pod utjecajem mesijanizma, gnosticizma i neoplatonizma. Vjeruju u jedinstvo Boga, u kontinuirano pojavljivanje božanstva (ili univerzalnog uma) u ljudskom obliku; prema njihovu sustavu, egipatski šesti fatimidski kalif al-Ḥākim bi-Amr Allāh (koji je svoja ismaelitska vjerovanja želio nametnuti svojim sunitskim podanicima), kojemu je al-Durzī bio sljedbenik, posljednja i najveća je božja inkarnacija (magām); Ḥamza ibn ‘Alī za Druze je najveći svetac. Budući da su ih u Egiptu pravovjerni muslimani progonili, prebjegli su u Siriju, a 1017. označuje početak druzske ere. Vjeruju u metempsihozu, reinkarnaciju (duše umrlih sele se u tijela novorođenih, a kako je broj duša stalan, nema novih primanja u zajednicu) i predestinaciju; obdržavaju sedam Hamzinih propisa ili zakona, što ih ujedno oslobađa obveza da slijede islamamske zakone. Jedan je od propisa zajedničko pomaganje i briga za zajednicu Druza, što je, uz prikrivanje vlastite pripadnosti (taqiya: pretvaranje) pred okolišem koji im nije bio naklonjen, omogućilo da su se održali tijekom povijesti unatoč čestim progonima i neprijateljstvu islamskoga svijeta. I unutar zajednice Druza samo upućena elita (‘uggāl: posvećeni, mudraci) može prisustvovati skupštinama i imati pristup vjerskim tekstovima.

U društvenome životu karakteristični su patrijarhalni feudalni odnosi koji se odražavaju i u polit. životu, pri čemu su poglavari aristokratskih obitelji (šeici) najžešći zagovornici autonomije; zamjetno je poštovanje i ugled istaknutih vođa koji obično potječu iz odabranih aristokratskih rodova. Prakticira se stroga društvena podjela, njeguje patrijarhalni moral, gostoljublje, ali i ratobornost i krvna osveta; poligamija je u načelu zabranjena, ali se spominje u izvorima i literaturi. Druzi u Izraelu organizirani su kao posebna vjerska zajednica s vlastitom upravom i vjerskim sudovima.

Druzi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 3.4.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=16340>.