Državni hidrometeorološki zavod, središnja ustanova u Hrvatskoj koja sustavno i u skladu sa smjernicama Svjetske meteorološke organizacije organizira i provodi hidrometeorološke aktivnosti. Moderna meteorološka služba započela je u Hrvatskoj već 1853. osnutkom prvih meteoroloških postaja u Zagrebu, Zavalju i Staroj Gradiški, najprije pod upravom austrijske, potom ug. službe, a naposljetku pod Meteorološkim opservatorijem u Zagrebu. Do 1900. osnovano je 168 postaja, ali se tijekom I. i II. svjetskog rata taj broj znatno smanjio. Prve bilješke o visini vodostaja potječu iz sredine XVII. st., a prva je hidrološka postaja u Hrvatskoj bila osnovana 1817. na rijeci Savi kraj Stare Gradiške. Do 1918. hidrološku službu na području Hrvatske vodio je Centralni hidrološki ured u Beču. Neposredno prije II. svjetskog rata bilo je na području Hrvatske 220 hidroloških postaja.
Ujedinjavanje meteorološke i hidrološke mreže postaja u Hrvatskoj ostvareno je 1947. god. kada je osnovana Uprava hidrometeorološke službe pri Vladi NRH, koja je 1956. promijenila ime u Hidrometeorološki zavod NRH, a 1969. u Republički hidrometeorološki zavod SRH. U tom se razdoblju hidrometeorološka služba modernizirala i proširila svoje djelatnosti uvođenjem aeroloških mjerenja, obrane od tuče, praćenja kakvoće zraka i vode, istraživačkih djelatnosti, davanjem usluga za potrebe gospodarstva i dr. Broj meteoroloških postaja u Hrvatskoj popeo se sa 77 (1947. god.) na 665 (poč. 1960-ih), a prije Domovinskoga rata iznosio je 545. I hidrološka služba proširila je mrežu pa je već 1960. god. imala 371 postaju na vodotocima i 371 postaju za mjerenje podzemne vode. Za vrijeme srpske agresije uništeno je oko 30% postaja.
Državni hidrometeorološki zavod djeluje u okviru svojih odjela: Hidrološkog odjela, koji organizira sva hidrološka mjerenja i obradbu podataka; Odjela za vremenske analize i prognoze, koji prati vrijeme i daje prognoze vremena; Klimatološko-meteorološkog odjela, koji organizira i održava mrežu meteoroloških postaja; Odjela meteorološkog laboratorija, koji održava i postavlja meteorološke instrumente; Odjela za meteorološka istraživanja, koji obavlja znanstvena istraživanja; Odjela za obranu od tuče, koji preko svojih centara za obranu od tuče s radarskim i lansirnim postajama provodi organiziranu obranu od tuče; Agrometeorološkog odjela, koji organizira i održava mrežu agrometeoroloških i fenoloških postaja; Odjela za praćenje kakvoće zraka, koji prati onečišćenje zraka i tla; Odjela pomorske meteorološke službe u Splitu, koji organizira i održava mrežu pomorskih meteoroloških postaja, izdaje prognoze i upozorenja za pomorce, a bavi se i proučavanjem klime Jadrana; Odjela za informatiku i tehniku, koji obuhvaća informatičke djelatnosti i tehničke servise.
U okviru Zavoda potkraj 2000. djelovali su: 2 meteorološka opservatorija (Zagreb i Split), 37 glavnih meteoroloških postaja, 109 klimatoloških postaja, 332 kišomjerne postaje, 23 totalizatora, 40 automatskih meteoroloških postaja, 492 postaje za obranu od tuče (od toga 219 s raketnim lanserima), agrometeorološka glavna postaja u Križevcima s međunarodnim fenološkim vrtom, oko 55 postaja za fenološka opažanja te 22 postaje za potrebe šumarske meteorologije i obrane od šumskih požara. Kakvoća zraka i onečišćenje atmosfere prati se na 11 postaja, između kojih su Puntijarka na Medvednici i Zavižan na Velebitu. U okviru Hidrološkog odjela radi 330 limnigrafskih postaja, 132 vodokazne postaje, 953 piezometarske postaje. O rezultatima svojih aktivnosti Državni hidrometeorološki zavod redovito izvješćuje u mjesečnom biltenu.
Suradnja sa Svjetskom meteorološkom organizacijom odvija se u stručnim povjerenstvima te organizacije i provedbom nekoliko velikih programa: Svjetskoga meteorološkog bdjenja, Svjetskoga klimatskog programa, Programa za atmosferska istraživanja i očuvanje okoliša, Programa primijenjene meteorologije te Programa za hidrologiju i vodne zalihe.
