državno odvjetništvo, javna služba ustanovljena zakonom koja štiti pravne interese države, pri čemu mu je osnovna zadaća progon počinitelja kaznenih djela. Državno odvjetništvo u pojedinim državama ima različit ustroj i ovlasti, pa i nazive: državno (javno) tužiteljstvo, državna prokura itd. U nekim je državama, među kojima je i RH, ono dio sudbene vlasti, dok je u drugima dio izvršne vlasti, posebno ustrojen organ ili vezan uz ministarstvo pravosuđa. U Hrvatskoj, prema Zakonu o državnom odvjetništvu iz 2001., najvažnija je funkcija državnog odvjetništva progon počinitelja kaznenih djela koja se progone po službenoj dužnosti te zaštita imovinskih interesa RH, a ovlašteno je i na podnošenje pravnih sredstava za zaštitu ustavnosti i zakonitosti. Državno odvjetništvo u Hrvatskoj obavlja kazneni progon u interesu države, vodeći se načelima legaliteta i oficijalnosti. Samo iznimno može postupiti po načelu oportuniteta (postupak protiv malodobnika, djela počinjena u inozemstvu, malo značenje kaznenog djela, odustanak od progona pokajnika u slučajevima organiziranoga kriminala). Kod kaznenih djela koja se progone po prijedlogu, državni odvjetnik poduzima kazneni progon samo na prijedlog oštećenika. U Hrvatskoj je državno odvjetništvo organizirano hijerarhijski i prema načelu subordinacije. Postoje općinska i županijska državna odvjetništva, te Državno odvjetništvo Republike Hrvatske. Na čelu svakoga državnog odvjetništva nalazi se državni odvjetnik koji može imati više zamjenika, ovisno o veličini područja. Na čelu Državnog odvjetništva RH nalazi se Glavni državni odvjetnik kojega na prijedlog Vlade RH imenuje Hrvatski sabor. Županijske i općinske državne odvjetnike imenuje Glavni državni odvjetnik, a zamjenike državnih odvjetnika Državnoodvjetničko vijeće. Državni odvjetnici uživaju imunitet i ne mogu biti pozvani na kaznenu odgovornost, pritvoreni i kažnjeni za izraženo pravno mišljenje u predmetu koji im je dodijeljen u rad.
