državno vlasništvo, naziv za pravo vlasništva koje pripada državi, pa je podvrsta javnog vlasništva. U širem smislu državno vlasništvo naziv je za svu imovinu države. Glede stjecanja i ovlasti koje ima u ulozi vlasnika, država je načelno izjednačena s ostalim pravnim subjektima, no zakon može odrediti i drukčije. Načelo je da stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske raspolaže, upravlja i koristi se Vlada RH, ili od nje ovlašteno tijelo, ako zakonom nije drukčije određeno. Država određuje namjenu stvari u svojem vlasništvu, vodeći računa o izvršavanju svojih javnih zadataka. Prema namjeni, stvari u državnom vlasništvu mogu biti: u općoj uporabi, u javnoj uporabi i stvari koje nisu namijenjene ni za opću ni za javnu uporabu. U općoj su uporabi one stvari koje svatko može rabiti u skladu s njihovom namjenom (npr. javne ceste). U javnoj su uporabi one stvari koje izravno služe javnoj upravi u najširem smislu (npr. sudske i upravne zgrade, službena vozila, naoružanje itd). Stvari u državnom vlasništvu koje nisu namijenjene ni za opću ni za javnu uporabu, služe javnim svrhama posredno, prihodom koji se dobiva njihovim iskorištavanjem ili pak u pravnom prometu. Čisti prihod od tih stvari prihod je drž. proračuna, pa služi alimentiranju drž. uprave i drugih djelatnosti iz tog proračuna. Za stvari te kategorije često se kaže da su u financ. imovini države. Već određena namjena stvari u državnom vlasništvu može se naknadno izmijeniti odlukom tijela koje je ovlašteno određivati namjenu, ili izravno zakonom. Tijelo koje upravlja nečim što je državno vlasništvo izvršava i sve druge vlasničke ovlasti države, bilo izravno bilo posredno. Tko odlučuje o drž. vlasništvu, ili njime upravlja, dužan je odgovorno postupati kao dobar domaćin i za to odgovarati.
