duma (rus. duma: misao), u kneževskoj i carskoj Rusiji, naziv različitih ustanova – predstavničkih, izbornih, zakonodavnih, upravnih. Nakon 1991. ponovno skupština, sabor Ruske federacije.
1. U srednjovjekovnoj Rusiji, vijeće sastavljeno od kneževe pratnje. U Velikoj Moskovskoj Kneževini to je bio savjetodavni skup najistaknutijih predstavnika (bojara) plemićkih obitelji. Njezino je značenje slabjelo s jačanjem vladarske vlasti. Ona je, uz kneza ili cara, s nekim prekidima (Ivan IV. Grozni), bila savjetodavno, zakonodavno (uz sankciju vladara) i izvršno tijelo sve do apsolutizma Petra Velikoga 1711.
2. Gradska duma, tijelo gradske samouprave nakon reformi Katarine II. (1785). Uvođenjem uredbe o gradovima (1870), to je bila gradska skupština koja je birana na temelju imovinskoga cenzusa na 4 godine.
3. Državna duma, narodno predstavništvo (1905–17) koje je, uz Državni savjet kao drugi dom, činilo zakonodavno tijelo. Prva je Državna duma sazvana manifestom cara Nikole II. 30. X. 1905. Formalno, Duma je postala zakonodavno tijelo, ali su caru ostale ovlasti koje su bitno ograničavale njezinu ulogu (pravo veta, odgovornost vlade caru, a ne Dumi). Prema izbornom zakonu od 24. XII. 1905. posredni se izbori obavljaju u kurijama (zemljoposjedničkoj, gradskoj, radničkoj i seljačkoj). Za radnike se uvodi trostupanjski, a za seljake čak i četverostupanjski izborni sustav. Na taj je način jedan glas zemljoposjednika isto što i 3 glasa građana ili 15 glasova seljaka, odnosno 45 glasova radnika. Unatoč tomu, prve dvije Dume iznijele su radikalne prijedloge promjena i brzo su bile raspuštene. Tek je reforma izbornoga zakona premijera P. A. Stolipina (Stolypin) iz 1907. osigurala konzervativnu većinu, pa je otada Duma zasjedala redovito. Do Listopadske revolucije sastale su se četiri Dume (10. V – 22. VII. 1906; 5. III – 16. VI. 1907; 14. XI. 1907 – 22. VI. 1912; 28. X. 1912 – 6. X. 1917). Sve četiri Dume sukobljavale su se s carskom vladom, napose zbog pitanja agrarnoga zakona. Tijekom I. svjetskog rata Duma se pretvorila u središte otpora caru; u ožujku 1917. osnovala je Privremenu vladu i prihvatila carevu abdikaciju. Pod sve jačim pritiskom revoluc. pokreta predsjednik privremene vlade A. F. Kerenski (Kerenskij) bio je prisiljen 6. X. 1917. raspustiti posljednju Dumu.
