duševne bolesti, psihički (ili mentalni) poremećaji koji se po intenzitetu pojavljivanja razlikuju od normale. Granica normalnog i bolesnog u duševnim procesima ovisi o povijesnom razdoblju i okolini. Duševne pojave mogu biti: normalne, granične i patološke. Različiti uzroci mogu dovesti do sličnih stanja i izazvati različite kliničke slike bolesti. Teže je ili lakše duševno bolesno 10% pučanstva. Razlikuju se psihoorganski sindromi (akutni i kronični), funkcionalne psihoze i psihogene neuroze (ili psihoneuroze). Većina duševnih poremećaja potječe od tjeskobe. U liječenju se primjenjuju lijekovi, psihoterapija i socijalna terapija. Zbog neoštre granice s normalnim i otpora promjeni, koja je imperativ liječenja, duševne bolesti se skrivaju, a mnogi nezreli pojedinci ili skupine drže psihijatriju nepoželjnom. Duševne bolesti su se nekada držale sramotnim, a teži duševni bolesnici bili su izopćeni iz društva. Danas medicina nastoji da svakog duševnog bolesnika rehabilitira i uključi u društvo. Definicija duševne bolesti važna je u pravosuđu radi sprječavanja zlouporabe prisilnoga liječenja.
