TRAŽI DALJE:
STRUKE:

dvotočje

dvotočje (dvije točke, dvotočka), interpunkcijski znak (razgodak) koji se upotrebljava unutar rečenice i u tekstu: 1) za objašnjavanje čega s lijeve strane, npr. Svi su oni isti: učenici kao i učitelji; 2) u upravnom govoru ispred tzv. tuđih riječi koje dolaze u navodnicima, npr. Odmah je odgovorio: »To se vas ne tiče«; 3) u asindetskim složenim rečenicama zavisnoga tipa, i to (a) kada u prvoj surečenici (klauzi) dolaze glagoli govorenja, mišljenja, osjećanja i sl., npr. Svi smo se složili: sastanka danas neće biti; (b) kada u prvoj surečenici dolaze zamjenice, zamjenički pridjevi ili zamjenički prilozi kataforičkoga tipa, npr. Još samo ovo: svi ćemo mi uskoro doći na red; (c) u nabrajanju, npr. Nalovili su puno divljači: zečeva, fazana, lisica, jelena i divljih svinja; 4) za razvijanje teksta (posebno često u tekstovima administrativnoga i znanstvenoga stila), npr. Za uspjeh je potrebno troje: biti nadaren, biti uporan i biti dobra zdravlja.

Citiranje:
dvotočje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 16. 9. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=16815>.