đerv, staroslavenski naziv (ĵervь) za dvanaesto slovo stare glagoljične azbuke (
), koje u početku dolazi samo u grčkim riječima umjesto game ispred epsilona i jote. U azbučnom nizu dolazi ispred slova i njime se bilježi brojevna vrijednost 30 (trideset).
Tako se zove i hrvatskoglagoljično kojim se u početku hrvatske glagoljične pismenosti bilježi ono čakavsko j koje odgovara štokavskomu đ (meja – međa), a poslije svako j.
U staroslavenskoj ćirilici toga znaka nema, ali se u zetsko-humskim tekstovima javljaju znakovi , 
, koji su se poslije, pod utjecajem makedonske glagoljice, počeli upotrebljavati za /ć/. U bosančici se ћ upotrebljava kao znak za umekšavanje: /ń/ se bilježi kao ћн, a /ļ/ kao ћл, a bilježili su se njime kadšto i fonemi /ć/ i /đ/.
