egzarhat (srednjovj. lat. exarchatus, od grč. ἔξαρχος: vojvoda, odličnik), u Bizantskom Carstvu, upravno-teritorijalna jedinica na čelu s vojnim zapovjednikom, egzarhom. U izloženim zapadnim područjima Carstva, u Italiji i sjevernoj Africi, car Maurikije (582–602) osnovao je egzarhate sa sjedištima u Ravenni i Kartagi. Egzarhati su bili vojnički organizirani, pa je njihovo osnivanje značilo početak militarizacije Bizanta. Sjevernoafrički egzarhat nestao je za arapskih osvajanja u VII. st., a Ravenski egzarhat pol. VII. st., za prodora Langobarda.
