Eisenhuth [a'jzenhut], Gjuro, hrvatski violinist, dirigent, skladatelj i pedagog (Zagreb, 25. XII. 1841 – Zagreb, 2. IV. 1891). Pjevanje i violinu učio u Zagrebu, poslije u Beču privatno studirao kontrapunkt i kompoziciju. U Zagrebu je 1861. osnovao orkestar, sličan bečkom ansamblu Eduarda Straussa, za koji je i sam skladao. Nastupao kao violinist solist u komornim ansamblima, a 1881–91. bio je koncertni majstor kazališnog orkestra te dirigent opere i operete. Vodio je zborove mnogih pjevačkih društava, a najdulje »Kola« (1873–91). Ravnao je i orkestrom toga društva (1875–79). Podučavao je pjevanje, o čemu je napisao i priručnik, te violinu; među njegovim učenicima ističe se violinist Franjo Krežma.
Skladao je, prema vlastitom popisu, 220 djela. Za života su mu bili najpopularniji zborovi i solo pjesme, a kritičari su pozitivno ocijenili i njegovu operu Sejslav ljuti (1878). Djela ne nadilaze tadašnji prosjek, a obilježavaju ih romantična sentimentalnost i lirizam s povremenim prodorom hrvatskog narodnog izričaja. Eisenhuthova dragocjena violina (Guarneri iz 1713) bila je određeno vrijeme od 1892. u posjedu Hrvatskoga glazbenog zavoda.
