ekonomika blagostanja (engl. welfare economics, prema welfare: blagostanje, dobrobit), smjer ekonomske misli koji istražuje teorijska načela i uvjete te praktična sredstva i metode kojima suvremena politička zajednica može ostvariti i povećati opće blagostanje svojih pripadnika, kako poticanjem razvoja tako i redistribucijom dohodaka i tereta između pojedinaca i socijalnih skupina. Glavni je teoretičar ekonomike blagostanja britanski ekonomist A. C. Pigou, a znatne doprinose dali su i T. Scitowski, V. Pareto, N. Kaldor, P. A. Samuelson, J. E. Meade, I. M. D. Little te A. Sen. Ekonomika blagostanja daje teorijsku osnovu državne intervencije u gospodarske i socijalne odnose u društvu i bliska je socijaldemokratskim političkim stavovima.
