ekspanzija (kasnolat. expansio).
1. Širenje (ekspanzija proizvodnje, ekspanzija svemira).
2. Posezanje za tuđim teritorijima ili osvajanje stranih tržišta. – Ekspanzionizam, težnja za teritorijalnim širenjem, za proširenjem gospodarskog, političkog ili vjerskog utjecaja.
3. U tehnici, povećanje volumena nekog plina. U termodinamičkom pogledu razlikuju se izotermna, adijabatska i politropska ekspanzija, već prema promjeni temperature i izmjeni topline s okolinom.
4. U lingvistici, proširak, sintagmatsko dodavanje elemenata postojećem izričaju, i to tako da dodani element ne mijenja temeljnu funkciju i uzajamne odnose izričaja kojemu se dodaje (obično je riječ o proširivanju predikata ili tzv. predikatnog monema). Termin se vrlo često upotrebljava u funkcionalnoj sintaksi, posebice u sintaktičkim proučavanjima francuskog funkcionalista A. Martineta. Razlikuje se ekspanzija koordinacijom (npr. Ona sjedi > Ona sjedi i svira) i ekspanzija subordinacijom (npr. Ona svira > Ona svira klavir). Prema tome, ekspanzija koordinacijom podrazumijeva da je funkcija dodanog elementa jednaka funkciji elementa kojemu se dodaje, a za ekspanziju subordinacijom karakteristično je da funkcije dodanog elementa nema u izričaju kojemu se dodaje. Ekspanzijom se (ili, češće, tzv. predikatnim proširkom) smatra, osobito u nas, predikatni atribut, npr. mutna u iskazu Sava teče mutna. Katkada se razlikuje tzv. obavezni predikatni proširak (npr. Smatrali su ga slugom) od neobaveznoga (npr. On ustane uzbuđen).
