ekstravertiranost (ekstra- + lat. vertere: okretati), u psihologiji ličnosti okrenutost prema van, prema vanjskom svijetu. Označava povećanu usmjerenost pojedinca na njegovu socijalnu i fizičku okolinu. Ekstravertiranost je jedna od dimenzija ličnosti koja uključuje društvenost, sklonost zabavama i pričanju, optimizam, relativnu neosjetljivost na kritike i neuspjehe, sklonost promjenama i brzom djelovanju te slabiju kontrolu čuvstava. Suprotno introvertiranost.