Ellington [e'liŋtən], Duke (pravo ime Edward Kennedy Ellington), američki jazz-skladatelj, pijanist i vođa sastava (Washington, 29. IV. 1899 – New York, 24. V. 1974). Jedan od najutjecajnijih jazz-glazbenika, svojim je intelektualnim pristupom jazz-glazbi podario profinjenost i visoku estetsku vrijednost. Počeo je učiti glasovir sa sedam godina, a profesionalno nastupati sa sedamnaest. Godine 1923. otišao je u New York, gdje se pridružio jazz-orkestru The Washingtonians Elmera Snowdena. Ubrzo je preuzeo ulogu skladatelja i vođe, preselio orkestar u legendarni Cotton Club i ondje ostao do 1932. Sa svojim je big bandom, koji je vodio više od pedeset godina, poduzeo mnogobrojne turneje diljem svijeta, gostujući na značajnim festivalima i u koncertnim dvoranama (npr. Carnegie Hall u New Yorku). Snimio je velik broj ploča, među kojima posebno mjesto zauzima album Ellington at Newport (1956), a skladao je više od 2000 djela, od hitova kao što su »Sophisticated Lady«, »Solitude« i »In a Sentimental Mood« preko opsežnijih djela kao što su suita Black, Brown and Beige (1943), nekoliko sakralnih koncerata koje je izvodio u crkvama i katedralama do mjuzikla i filmske glazbe (Džungla na asfaltu Johna Houstona, 1950; Anatomija jednog umorstva Otta Premingera, 1959; Pariški blues Martina Ritta, 1961., i dr.). Najpoznatiju skladbu iz repertoara, himnu Ellingtonova orkestra »Take the A Train«, napisao je njegov stalni suradnik – skladatelj i aranžer Billy Strayhorn, koji je odigrao veliku ulogu u kreiranju zvuka i stila njegova orkestra. Ellington je dobio mnogobrojna priznanja i nagrade, a posmrtno mu je dodijeljena Pulitzerova nagrada za doprinos svjetskoj glazbi i kulturi.
