Enescu [ene'sku], George (franc. Georges Enesco), rumunjski violinist i skladatelj (Liveni-Vârnav, 19. VIII. 1881 – Pariz, 5. V. 1955). Čudo od djeteta, glazbu učio na konzervatorijima u Beču (violina, kompozicija) i Parizu (violina, harmonija, kontrapunkt, kompozicija). Između 1898. i 1950. djelovao kao međunarodno istaknuti umjetnik (violinist, dirigent, komorni glazbenik) i pedagog u Europi i Americi, nastupajući uz najpoznatije orkestre i surađujući s najvažnijim glazbenicima svojega doba. Najistaknutiji je rumunjski glazbenik prve polovice XX. stoljeća, zaslužan promotor rumunjske glazbene kulture. Učenici su mu Y. Menuhin, A. Grumiaux, Ch. Ferras i U. Ughi. Enescuov skladateljski opus obuhvaća kantate, orkestralna (5 simfonija) i komorna djela (kvarteti, sonate) te manje glasovirske i vokalne skladbe. Stilski je vrlo raznolik i varira od kozmopolitizma do spoja rumunjskog neofolklora i avangardnih postupaka (opera Edip – Œdipe, 1936).
