Epistolae obscurorum virorum [epi'stole: opsku:ro:'rum viro:'rum] (latinski: Pisma mračnjaka), najznačajnija satira njemačkog humanizma. Kada je dominikanski štićenik, pokršteni Židov Johannes Pfefferkorn zatražio da se spale sve židovske knjige osim Staroga zavjeta, tomu se suprotstavio J. Reuchlin, na čiju su stranu stali gotovo svi značajniji humanisti. U sukobu su se našli dominikanci i profesori kölnskoga sveučilišta te humanistička elita renesansne Europe. Reuchlin je primao pismena ohrabrenja koja je 1514. objavio pod naslovom Pisma znamenitih ljudi (Clarorum virorum epistolae). God. 1515. objavio je I. dio, a 1517. II. dio zbirke satiričnih pisama Pisma mračnjaka (Epistolae obscurorum virorum). Prvi je dio sastavio Crotus Rubeanus, uz suradnju U. von Huttena i Nikolausa Gerbela, a na drugome su sudjelovali U. von Hutten, Hermann von dem Busche, Mutianus Rufus i dr. Ta se jedinstvena i nemilosrdna satira sastoji od fiktivnih pisama pomoći i pohvale profesoru Ortwinu Gratiusu. Jezičnim dosjetkama i sarkazmom šibaju se skolastičarsko natražnjaštvo, barbarska latinština, lažna pobožnost, primitivizam i nemoral protivničkog tabora. Epistolae obscurorum virorum doživjele su neobičnu popularnost i izvrgle ruglu zadrte skolastičare u cijeloj naobraženoj Europi.
