struka(e):

eruptivne stijene (lat. eruptus, particip pasivni od erumpere: izbiti, provaliti, provreti), magmatske stijene nastale kristalizacijom ili skrućivanjem magme, odn. lave. Sastoje se uglavnom od kisika, silicija, aluminija, željeza, magnezija, kalcija, natrija i kalija, koji su međusobno povezani u čvrste kemijske spojeve, minerale. U eruptivnim stijenama ima najviše silikatnih minerala jer je silicij vezan za sve metale stvarajući s njima silikatne spojeve. Ostali elementi, kao mangan, barij, stroncij, litij, vanadij, titan, fosfor i dr., pojavljuju se u vrlo malim količinama ili samo u tragovima. Najvažniji minerali koji sastavljaju eruptivne stijene jesu glinenci (prosječno 59%), pirokseni i amfiboli (17%), kremen (12%) i biotit (4%); olivina i ostalih minerala zajedno ima 8%. Eruptivne stijene izgrađuju 95% litosfere (kamene Zemljine kore). Prema mjestu, načinu postanka i strukturi dijele se eruptive u dubinske ili intruzivne stijene (plutoniti), površinske ili efuzivne stijene (vulkaniti) i žične stijene. Dubinske stijene nastale su duboko u unutrašnjosti kamene kore, a površinske na površini Zemlje.

Citiranje:

eruptivne stijene. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/eruptivne-stijene>.