Eter (grč. Αἰϑήρ, Aithḗr), u grčkoj mitologiji (kod Hezioda), bog nebeskoga svjetla, sin boga vječne tame Ereba i božice noći Nikte, a brat i pratilac božice svijetloga dana Hemere. On je personificirani čisti gornji, svijetli zrak, nebo (nekad identificiran sa Zeusom), sveobuhvatni nebeski prostor, visine u kojima borave zvijezde i bogovi.