TRAŽI DALJE:
STRUKE:

eufonija

eufonija (grč. εὐφωνία: ugodan glas, blagoglasje, blagozvučje), fonetičko-stilističko poželjno svojstvo glasova. Katkad se eufonija smatra težnjom za slušno ugodnim ili izgovorno laganim glasovima i njihovim odnosom, pa se njome objašnjavaju neke promjene susjednih ili bliskih glasova: izjednačivanje (asimilacija), razjednačivanje (disimilacija), umetanje otvornika (anaptiksa) itd.

Unutarnja eufonija (francuski euphonie interne) skladan je odnos glasova unutar riječi. Vanjska ili rečenična eufonija (francuski euphonie externe, euphonie de la phrase) skladan je odnos glasova među slogovima susjednih riječi. Fonetska eufonija bila bi ugoda uzrokovana samim zvukom glasova (njemački Wohllaut), a semantička sklad između zvuka i značenja (njemački Wohlklang). U ruskoj poetici eufonijom se smatraju aliteracije, asonancije, oponašanje zvuka, glasovna ponavljanja (rima, anafora) itd.

Citiranje:
eufonija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 1. 12. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=18567>.