Fabijanić, Nenad, hrvatski arhitekt (Zagreb, 8. III. 1951). Studij arhitekture završio u Zagrebu 1974., gdje je predavao od 1977. do umirovljenja 2021 (od 2000. kao redoviti profesor; 2019. izabran u zvanje profesor emeritus). Bio je predsjednik Društva arhitekata Zagreba (1994–96) i Udruženja hrvatskih arhitekata (1999–2003).
Projektirao je stambeno-poslovne zgrade (upravna zgrada Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, 2011., Nagrada »Vladimir Nazor« 2012) i javne prostore (Trg Petra Krešimira IV. u Pagu, 1993–96., Velika nagrada Zagrebačkog salona 1997; Trg kralja Tomislava u Opuzenu, 2008., Nagrada »Bernardo Bernardi« 2009; Arheološki park Principij u Rijeci, 2013., Nagrada »Bernardo Bernardi« 2014). Izveo interijere (Ban café na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, 1992., nagrade »Bernardo Bernardi« i »Vladimir Nazor« 1993), rekonstrukcije (crkva sv. Jurja u Pagu, 1993., Nagrada »Viktor Kovačić« 1994) i adaptacije (skladište soli u Pagu u klub, 1985., Nagrada »Viktor Kovačić« 1986) te izložbene postave. Oblikovao je također televizijsku (1971–95., HRT) i kazališnu scenografiju (Ivan Favier, Ne hodi po travi… padaju anđeli, HNK, 1998., Nagrada hrvatskoga glumišta 1998) te uporabne predmete (Kolekcija II, staklo, 1997). Objavio knjige Razgovori: 1990–1994 (1996) i Suradnja 1990–1998 (1999), s Ivom Šebaljem, te Slike po Ivanu (2018), kataloge izložaba Postamenti (2016) i Četiri memorijala Nenada Fabijanića (2019) i monografiju Domovini ’20 (2021), o Spomeniku domovini koji je podigao na Trgu Stjepana Radića u Zagrebu 2020. Dobitnik je međunarodnih priznanja i nagrada: »Piranesi« 1995., The Marble Architectural Award 2006. i Big See Architecture Award 2020.
