Fabije (latinski Fabius [fa'bi·us]), ime jedne od najistaknutijih rimskih patricijskih obitelji, kojoj su članovi u IV. i III. st. pr. Kr. obavljali visoke državne funkcije.
Kvint Fabije Maksim (latinski Quintus Fabius Maximus [kwi:'ntus fa'bi·us ma'ksimus], zvan Rullianus [rul:ia:'nus]), rimski vojskovođa i državnik (? – ?, oko 290. pr. Kr.). God. 325. pr. Kr. magister equitum, između 322. i 295. pr. Kr. pet puta konzul, 315. pr. Kr. diktator. Istaknuo se u ratovima protiv Etruščana, Samnićana i Gala. Po tradiciji Fabijevaca bio je konzervativan i protivnik emancipacije plebejaca. On i Publije Decije Mus kao cenzori stavili su 304. pr. Kr. izvan snage demokratske reforme Apija Klaudija, uvedene 312. pr. Kr., po kojima su i građani bez posjeda mogli ući u sve tribuse komicija. Time su komicije bile za neko vrijeme otete iz vlasti plebejaca.
Kvint Fabije Maksim (latinski Quintus Fabius Maximus Verrucosus [kwi:'ntus fa'bi·us ma'ksimus wer:u:ko:'sus]), najglasovitiji Fabijevac (?, oko 280. pr. Kr. – ?, 203. pr. Kr.). Pet puta konzul (233., 228., 215., 214. i 209. pr. Kr.) jedanput cenzor, a 221. i 217. pr. Kr. diktator. Poduzeo mjere za povećanje rimske vojske. Poznat po svojoj taktici iscrpljivanja protivnika i izbjegavanja odlučna sukoba (fabijevska taktika), koju je primijenio protiv Hanibala u Drugome punskom ratu i po kojoj je stekao nadimak Cunctator (Oklijevalo). Nakon bitke kod Kane (216. pr. Kr.) povratio je Rimljanima samopouzdanje. Kao konzul 209. pr. Kr. zauzeo Tarent i pobio protivnike Rima. Iz Tarenta prenio u Rim mnoga umjetnička djela. Poslije se suprotstavljao utjecaju Publija Kornelija Scipiona, koji je preporučivao da se sukob s Kartagom prebaci u Afriku.
Kvint Fabije Maksim (latinski Quintus Fabius Maximus Allobrogicus [kwi:'ntus fa'bi·us ma'ksimus al:obro'gikus]), kvestor u Španjolskoj 134. pr. Kr. Kao konzul 121. pr. Kr. uspješno ratovao u Galiji protiv Alobrožana i Arverna; nakon toga je proslavio trijumf (120. pr. Kr.) i dobio naslov Allobrogicus. U Rimu je kao spomen na te pobjede podigao slavoluk (Fabianus Fornix). Održao je pohvalni govor na sprovodu svojega strica Publija Kornelija Scipiona Afričkoga Mlađeg.
Kvint Fabije Maksim Emilijan (latinski Quintus Fabius Maximus Aemilianus [kwi:'ntus fa'bi·us ma'ksimus aimili·a:'nus]), rimski konzul (?, oko 186. pr. Kr. – ?, oko 130. pr. Kr.). Sin Lucija Emilija Paula; adopcijom prešao u obitelj Fabija Maksima. Sudjelovao u vojnim operacijama protiv makedonskih i ilirskih gradova (od 168. do 167. pr. Kr.). Kao konzul 145. pr. Kr. pošao u Hispaniju, gdje je uspješno ratovao protiv pobunjenih Luzitanaca pod vodstvom Virijata.
Kvint Fabije Piktor (latinski Quintus Fabius Pictor [kwi:'ntus fa'bi·us pi'ktor]), rimski povjesničar i političar iz III. st. pr. Kr. Sudionik II. punskog rata i član rimskoga izaslanstva 216. pr. Kr. u Delfe. Grčkim jezikom napisao Anale (Annales), rimsku povijest od osnutka Rima, koji on stavlja u 747. pr. Kr., do svojega doba; starije razdoblje obradio je sumarno, a suvremeno doba opširno. Sačuvani su odlomci; upotrijebili su ga Polibije, Dionizije Halikarnašanin i dr.
Marko Fabije Ambust (latinski Marcus Fabius Ambustus [ma'rkus fa'bi·us ambu'stus]), rimski konzul 360., 356. i 354. pr. Kr., a diktator 351. pr. Kr. Istaknuo se mnogim pobjedama nad plemenima Herničana, Faliska, Tarkvinjana, Tiburana i Prenestinaca. Bio niz godina vođa patricija u borbi protiv plebejaca.
