Fassbinder [fa'sbindəɹ], Werner Rainer, njemački redatelj, scenarist i glumac (Bad Worishofen, 31. V. 1946 – München, 10. VI. 1982). Iz obitelji liječnika i prevoditeljice. Krajem 1960-ih suosnivač više »antiteatarskih« skupina, od 1969. kazališni redatelj u Berlinu, Münchenu, Hamburgu i Fankfurtu, u kojem je 1974/75. bio voditelj kazališta Theater am Turm. Filmsku karijeru započeo je 1965. kratkometražnim filmovima, a 1969. snimio je svoja prva tri cjelovečernja filma. Uz W. Herzoga, W. Wendersa i V. Schlöndorffa vodeća ličnost tzv. novoga njemačkog filma. Iznimno plodan, režirao je i po tri igrana filma godišnje, a radio je i na televiziji gdje je, među ostalim, bio autor vrhunske serije Berlin Alexanderplatz (1979) prema romanu A. Döblina. Fassbinder je isprva bio pod utjecajem J.-L. Godarda, odnosno struje političkoga filma, a zatim je prihvatio poetiku melodrame (osobito američkog redatelja D. Sirka) kojoj je elemente originalno i funkcionalno unosio u nekonvencionalna, potresna i kritički usmjerena djela koja tematski pokrivaju sve važnije događaje iz njemačkog političkog i društvenog života nakon I. svjetskog rata. U nekim svojim filmovima nastupao je i kao glumac. Vrlo plodan autor. Glavni filmovi: Zašto je poludio gospodin R.? (Warum läuft Herr R. Amok, 1970), Gorke suze Petre von Kant (Die bitteren Tränen der Petra von Kant, 1972), Svi drugi se zovu Ali (Angst essen Seele auf, 1974), Effi Briest (Fontane Effi Briest, 1974), Nasilje slobode (Faustrecht der Freiheit, 1975), Očaj (Despair/Eine Reise ins Licht, 1977), Njemačka u jesen (Deutschland im Herbst, 1977., suredatelj), Brak Marije Braun (Die Ehe der Maria Braun, 1978), Lola (1981), Lili Marleen (1982), Čežnja Veronike Voss (Die Sehnsucht der Veronika Voss, 1982), Querelle (Querelle de Brest, 1982).
