struka(e): |

fatum (lat.: sudbina; izrečeno proročanstvo o onome što će se zbiti, od glagola fari).

1. U običnom govoru, sudbina, usud, udes, kob; često s negativnim prizvukom u značenju »zla sreća«, »nesreća«. Prema tome: fatalan (sudbonosan, koban, zlosretan) i fatalizam (vjerovanje u sudbinu, prepuštanje sudbini).

2. Prema starijem rimskom pučkom nazoru, riječima izrečena volja bogova, poslije označava događaje neovisne o njihovoj volji pa se izjednačuje s pojmom nužde (necessitas). Eufemistički označuje pogibelj te samu smrt. Poistovjećenje s grčkim pojmom moira dovelo je do prividne personifikacije i do utrostručenja suđenica (Fata) pri preuzimanju grčkih religijskih kategorija. Budući da su moire u rimskom vjerovanju poistovjećene s parkama, ikonografski ih je gotovo nemoguće razlikovati od fata. Nisu im se prinosile žrtve niti su imale vlastite obrede. Oblici fati i fatae nalaze se na spomenicima s keltskih područja i predstavljaju nerimske religijske predodžbe (npr. u Akvileji). Prema Tertulijanu na posljednji dan prvoga tjedna djetetova života zazivale su se Fata scribunda (»fate koje pišu«), koje su ispisivale djetetovu sudbinu (to vjerovanje je etrušćanskoga podrijetla). Na rimskim nadgrobnim natpisima javlja se i oblik u muškom rodu (Fatus), što je zamjena srednjega roda muškim u pučkome govoru.

Citiranje:

fatum. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/fatum>.