Fejér [fε'je:r], György, madžarski povjesničar (Keszthely, 23. IV. 1766 – Pešta, 2. VI. 1851). Studirao je filozofiju u Pešti i teologiju u Požunu. Godine 1802–04. predavao je dogmatiku na sjemeništu u Stolnom Biogradu (Székesfehérvár); 1824–43. bio je ravnatelj Sveučilišne knjižnice u Pešti. Godine 1840. bio je postavljen za kanonika Velikovaradinske biskupije. Istraživao isprave i različite srednjovjekovne spise, bavio se filozofijom, teologijom, poljodjelstvom, književnošću, antropologijom, filozofskom logikom, pedagogijom i geografijom, pisao kulturne vodiče o Stolnom Biogradu, Balatonu i Đuru (Győr), molitvenike i udžbenike. Glavna djela: Ugarski crkveni i svjetovni diplomatički zbornik (Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, 43 sv., 1829–44), u kojem je objelodanio dokumente koji se odnose na južne Slavene, Geografski leksikon (Geografiai Lexikon, I–V, 1817–18), Koloman kralj nije bio sin sv. Ladislava kralja nego Geze I. (Kálman király I. Geiza s nem szt. László király nak fia volt, 1826) i Anonimni notar kralja Bele bio je notar kralja Bele II. (Béla király névtelen jegyzője II. Béla király jegyzője volt, 1827).
