struka(e):

fenomenologija (fenomen + -logija), nauk o fenomenima; filozofski pokret koji je utemeljio E. Husserl. Izraz fenomenologija (phaenomenologia) pojavljuje se kao termin u znanstvenoj i filozofskoj literaturi već u XVIII. st. Prema Lambertovu Novom organonu (1764) fenomenologija je »teorija o pričinu« i njegovu sprječavanju radi dospijevanja ljudske spoznaje do ispravnosti i istine. U tom smislu termin fenomenologija nalazimo zatim kod J. G. Herdera, J. G. Fichtea i G. W. F. Hegela, koji 1806. piše svoju čuvenu Fenomenologiju duha kao prikaz »postajanja znanosti općenito«. U XX. st. filozofija se razvijala kao fenomenologija zahvaljujući E. Husserlu (1859–1939), koji je, nasuprot dominantnim smjerovima filozofije što su ih razvijali novokantovstvo, pozitivizam i historicizam, već na prijelazu stoljećâ u svojim Logičkim istraživanjima (1900–01) postavio zahtjev: »Natrag k samim stvarima« (Zurück zu den Sachen selbst). Kako bi ozbiljio taj zahtjev, Husserl je, posebno u Idejama za čistu fenomenologiju i fenomenološku filozofiju (1913), razvijao svojevrsnu i višeznačnu fenomenološku metodu, koja kao metoda redukcije ili epokhḗ reducira svu danost prirodnog stava na njegovu puku fenomenalnost; stavljajući »generalnu tezu« prirodnoga shvaćanja svijeta u zagrade, fenomenološka redukcija omogućuje istraživanje i razumijevanje svijeta i bića u njemu ne kao puke činjenice, nego s obzirom na njihov bitak i istinu. U tom smislu, posebno s pomoću eidetske redukcije, Husserlova fenomenologija nastoji zorno dohvatiti i promatrati same biti stvari, s pomoću intencionalne analize nastoji osmisliti kontekstualna iskustva, a s pomoću genetičke analize preobraziti statične poretke u razvojne procese konstituiranja svijeta i stvari u njemu.

Fenomenologija se na taj način kod Husserla razvija kao »znanost o fenomenima«, ali ne kao pukim fenomenima ili pojavama, pogotovo ne kao pukim pričinima ili prividima, nego kao znanost o »samim stvarima«, dakako ne kao stvarima o sebi, nego svagda s obzirom na način kako su nam stvari dane i kako se u svijetu one »pokazuju« na sebi samima. Prema suvremenoj fenomenologiji svijet »fenomena« dakle nije svijet pukih pojava, nego svijet stvari kako su nam one dane s obzirom na svoju bit i bitak. Iako se svijet i stvari u svijetu razlikuju u načinima svoje danosti, fenomenologija pokazuje njihovo jedinstvo i istinu, pa se i sâm svijet pokazuje kao horizont horizonata ili, kako kaže kasni Husserl, kao »svijet života« (die Lebenswelt), a to znači ovisno o raznolikosti načina danosti samih stvari, od njihova zamjećivanja, predočivanja i sjećanja preko komuniciranja i djelovanja do umnih opravdavanja i osmišljavanja raznovrsnih načina samoga »svijeta života«. Zahvaljujući tom univerzalnom shvaćanju fenomenologije s pravom se u suvremenoj filozofiji ne govori o fenomenološkoj školi, nego o fenomenološkome pokretu, koji, osim Husserla, obuhvaća gotovo sva značajna imena filozofije XX. st. kao što su: M. Scheler, M. Heidegger, N. Hartmann, A. Pfänder, D. von Hildebrand, H. Plessner, A. Reinach, E. Stein, E. Fink, L. Landgrebe i H.-G. Gadamer u Njemačkoj, J.-P. Sartre, M. Merleau-Ponty, E. Levinas, P. Ricœur i J. Derrida u Francuskoj, A. Schütz, Aron Gurwitsch i M. Farber u SAD-u, R. Ingarden u Poljskoj, J. Potočka u Češkoj i Neli Motrošilova u Rusiji. Zaslugâ za razvoj fenomenološke filozofije ima i H. L. van Breda, koji je 1938. spasio Husserlovu ostavštinu, koja se čuva u Husserlovim arhivima u Leuvenu, Kölnu i Freiburgu, a istražuje u mnogobrojnim centrima i fenomenološkim društvima diljem svijeta. O fenomenologiji su u Hrvatskoj između ostalih pisali A. Bazala, D. Pejović, V. Sutlić i A. Pažanin.

Već zbog naznačene raširenosti fenomenološkoga pokreta, fenomenologija se u suvremenom svijetu raznoliko razvijala, pa se obično razlikuje transcendentalna fenomenologija njezina utemeljitelja E. Husserla, ontološka fenomenologija göttingenskog i münchenskoga kruga, egzistencijalna fenomenologija M. Heideggera, hermeneutička fenomenologija H.-G. Gadamera, životno-svjetovna fenomenologija kasnoga Husserla, kojom se nadmašuje »kriza europske znanosti« i utire put povijesnom mišljenju, itd.

Citiranje:

fenomenologija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/fenomenologija>.