film strave (prema engl. horror film), filmski žanr, uz znanstvenofantastični film najpopularniji žanr filmske fantastike. Zasniva se na suprotstavljanju iskustvom utvrđenoga i nedokučivoga (nadnaravnoga, imaginarnoga), racionalnoga i iracionalnoga, kako bi se izazvao osjećaj straha pričom o likovima suočenima s agensom koji prijeti njihovim uništenjem. Žanr se počeo razvijati od sred. 1910-ih u razdoblju tzv. zreloga nijemog filma, ponajviše u njemačkoj (→ ekspresionizam, film; f. w. murnau; r. wiene), danskoj (→ b. christensen; c. th. dreyer) i američkoj kinematografiji (→ t. browning; b. karloff; b. lugosi; j. whale). U početku se oslanjao na književnu baštinu (npr. gotskoga romana, E. A. Poea, Mary Shelley, R. L. Stevensona, B. Stokera), na njezine priče, mitologiju, likove (duhovi, vještice, vukodlaci, vampiri – npr. Drakula, oživjeli mrtvaci, razna čudovišta – npr. Frankensteinovo) i ambijente (dvorci na osami, uklete kuće, grobnice) te ugođaje (noć, mrak). Nakon dvadesetogodišnje stagnacije (1936–56) žanr oživljuje zahvaljujući britanskoj tvrtki Hammer Films i djelima R. Cormana. Uz prilagodbe prijašnje građe, sve popularnija i tematski ambicioznija djela (npr. A. Hitchcocka, R. Polanskoga, W. Friedkina, S. Kubricka, N. Jordana) često su temeljena na novijoj literaturi (npr. S. Kinga i Ire Levina), s radnjom u suvremenom okružju i s asocijacijama na noviju društvenu problematiku, najčešće s pojavno nezačudnim junacima kao nositeljima destrukcijskih iracionalnih poriva. Od sred. 1970-ih film strave postaje jedan od reprezentativnih postmodernističkih žanrova.
