Florenski (Florenskij) [flar’e'nsk’ij], Pavel Aleksandrovič, ruski filozof, matematičar, fizičar, povjesničar, jezikoslovac (Evlah, Azerbajdžan, 21. I. 1882 – Solovecki logor, 8. XII. 1937). Studirao matematiku, povijest, filologiju i pohađao Moskovsku duhovnu akademiju. Radio je u različitim državnim službama; god. 1933. uhićen i interniran u Solovecke logore, gdje je ubijen (do 1989. službeno se navodilo da je umro 15. XII. 1943. u logoru Popov ostrov). Oslanjajući se na srednjovjekovni bizantijsko-staroruski nauk o mudrosti, Florenski je zastupao metafiziku »svejedinstva« i »sofiologiju« nasuprot racionalističkom i mehanicističkom shvaćanju svijeta. Glavna djela: Kozmološke antinomije I. Kanta (Kosmologičeskie antinomii I. Kanta, 1909), Područja gnoseologije (Predely gnoseologii, 1913), Smisao idealizma (Smysl idealizma, 1914).