Altamira y Crevea [~mi'~ i kreve'a], Rafael, španjolski pravnik i povjesničar (Alicante, 10. II. 1866 – México, 1. VI. 1951). Sveučilišni profesor, sudac Međunarodnoga suda u Hagu. Nakon izbijanja građanskog rata napustio Španjolsku te živio u Francuskoj i Meksiku. Zastupao liberalne i antiklerikalne ideje. Autor je mnogobrojnih djela, od kojih su glavna Povijest Španjolske i španjolska civilizacija (Historia de España y la civilización española, I–IV, 1900–11), Psihologija španjolskoga naroda (Psicología del pueblo español, 1902) i dr.