struka(e):
Fogazzaro, Antonio
talijanski romanopisac
Rođen(a): Vicenza, 25. III. 1842.
Umr(la)o: Vicenza, 7. III. 1911.

Fogazzaro [fogac:a:'ro], Antonio, talijanski romanopisac (Vicenza, 25. III. 1842Vicenza, 7. III. 1911). Kao student prava proživio vjersku krizu, a u Milanu se družio s pripadnicima boeme (»scapigliatura«). Započeo spjevom Miranda (1874) i zbirkom pjesama Valsolda (1876); uskoro otkrio sklonost verističkomu pripovijedanju, koje prilagođuje idealističkim težnjama u romanima Malombra (1881), Daniele Cortis (1885), Pjesnikova tajna (Il mistero del poeta, 1888) i u novelama Vjernik i druge pripovijesti (Fedele e altri racconti, 1887). Glavne su mu teme zanimanje za aristokratsko okružje, drame uzvišenih duša, opreke vjere i putenosti te pokušaj pomirbe kršćanske duhovnosti i Darwinova evolucionizma, o čemu je objavio niz eseja. To je i tema najuspjelijeg romana Mali starinski svijet (Piccolo mondo antico, 1895), koji nostalgično oslikava provincijsku sredinu spojem kasnoromantičnog lirizma s verističkim opisom. Iako bliski modernizmu, manje vrijednima smatraju se romani Mali moderni svijet (Piccolo mondo moderno, 1900), Svetac (Il Santo, 1905) i Leila (1911).

Citiranje:

Fogazzaro, Antonio. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/fogazzaro-antonio>.